Naziv egregor dajemo sili stvorenoj moćnom duhovnom strujom, koja se kasnije hrani u redovitim intervalima, u skladu s ritmom koji je u harmoniji s univerzalnim životom kozmosa, ili pak skupu duhovnih entiteta ujedinjenih zajedničkom karakteristikom.
U nevidljivome, u onome izvan fizičke percepcije čovjeka, postoje umjetna bića, nastala iz devocije, entuzijazma ili fanatizma, koje nazivamo egregorima. To su središta velikih duhovnih struja, dobrih ili zlih. Mistična crkva, Nebeski Jeruzalem, Tijelo Kristovo, kao i svi slični nazivi su kvalifikacije koji daju obol egregoru katolicizma. Slobodno zidarstvo, protestantizam, islam i budizam isto tako imaju egregore. Velike političke ideologije također.


Fizičkim integriranjem kroz rituale ili intelektualnom privrženošću tim strujama, svaki pridruženi član postaje jednom njegovom tvorbenom stanicom. On povećava moć egregora kroz vrline ili mane koje posjeduje, a zauzvrat ga egregor izolira od vanjskih sila fizičkog svijeta, dok putem kolektivne moći koju je ranije pohranio, uvelike poboljšava slabe sposobnosti i aktivnosti čovjeka koji mu se priključuje. Instinktivno, popularni jezik egregoru daje ime "krug", i time intuitivno izražava ideju strujnog kruga. Između tvorbene stanice i egregora - tj. između pridruženog člana i grupe - uspostavlja se neka vrsta unutarnje psihičke cirkulacije.

Ovo objašnjava zašto suparnici nekog koncepta, studirajući porijeklo, prirodu i život toga koncepta, često na koncu postanu njegovi pridruženi članovi ili mu u najmanju ruku priznaju dio teorija, čak i bez svjesnog znanja. Oni su spojeni na struju, koja ih, budući da je puno snažnija od onih koji su primitivno spojeni na nju, udaljava od puta koji su zamislili da ga slijede. Da su oslobođeni bilo kakvog pridruživanja, ova akcija bila bi još brutalnija i jača.
Ovo se pravilo odnosi na sve velike struje ili ideje: kako filozofske, tako i religijske i političke.

Ovo djeluje i na fizičkom i na psihičkom nivou: bilo koji znanstveni pisac koji predstavlja radikalno drugačiju teoriju od one koja je norma, suočit će se s izopćenjem iz znanstvene zajednice. Jednako tako će osjetiti silu suprotstavljanja svom egregoru, ukoliko ne pripada nekom drugom moćnom egregoru (npr. znanstvenik koji pokušava uvesti astrološku teoriju u astronomiju bit će u određenoj mjeri zaštićen egregorom astrologa).

Ali duhovna struja ne može postati živa u okultnom smislu riječi, ukoliko je ritual ne vitalizira. Egregori su vitalizirani koncepti. Ovo objašnjava zašto samo ljudska udruženja ritualnog karaktera (katolička religija, slobodno zidarstvo, martinizam itd.) mogu očekivati da iznjedre egregor i posljedično da on opstane duže vrijeme.

Uništavanje egregora može se brzo postići samo kroz 'smrt vatrom' njegovih živućih članova, uništavanjem simbola koji ga konkretiziraju ili koji su uz njega vezani, kao i svih spisa povezanih s njime (rituali, arhive itd.).
Egregor će polako biti uništen kada bude prepušten sam sebi, bez rituala, i bez duhovne struje koja se generira kroz precizne okultne rituale, koji bi produžili njegovu egzistenciju.
Spaljivanje njegovih živućih članova i tekstova povezanih s njime, samo po sebi osigurava uništenje fizičkog tijela i njegova energetskog dvojnika kod svih bića i svih stvari. Jednostavna, obična smrt (bez potpunog uništenja 'slike'), iako gasi materijalni život, nije nikakva prepreka astralnom životu. Štoviše, smrt koju prati prolijevanje krvi samo će ojačati okultnu vitalnost egregora, vrlinom misteriozne moći krvi kada se oslobađa u obliku žrtvovanja.
Ovo objašnjava zašto su poganski progoni kršćana samo poslužila povećanju i jačanju kršćanstva; isto tako i činjenica da su heretike i njihove spise često uništavali vatrom. Ovdje možemo vidjeti da je katolička Crkva pretpostavila tajnu života egregora.
Reakcija egregora prema izbačenoj jedinci vrlo je opasna, premda uvijek hini savršeno prirodno ponašanje. Najčešće će to odbacivanje uvelike utjecati na sudbinu "izopćenog", koja je već jednom bila modificirana kroz njegovo prvotno pridruživanje. Napuštajući egregor, bilo bi mudro da se jedinka integrira, makar i nakratko, s idejom ekvivalentne ali suprotne moći.

Upravo kao što je tvorbena stanica egregora izvedena iz samih ljudi, formirajući materijalnu razinu, tako su i druge tvorbene stanice egregora izlučene iz svijeta duhovnih entiteta. Stoga egregor 'živi' na fizičkoj razini (gdje djeluje posredovanjem čovjeka) i na višoj razini (gdje djeluje posredovanjem entiteta). Time on posjeduje 'tijelo', 'dvojnika' i 'dušu'.
Ovo ima svoju inačicu npr. unutar trostruke Crkve: militantne (zemaljske), patničke (astralne) i pobjedonosne (nebeske).

Budući da životni ritam egregora osigurava ritual, razumljivo je da i najmanji poremećaj toga rituala nosi sa sobom identični poremećaj u vitalnom ritmu koncepta. To je pomalo poput ljudskog organa koji počne funkcionirati nepravilno.
Iz ovoga proizlazi izvjesna okultna učinkovitost profanacije, oskvrnuća, koje se može sastojati tek od 'otkrivanja' ili javnog 'izlaganja' onoga što mora ostati skriveno.
Kada se ritual utvrdi i ovjekovječi upotrebom i protokom vremena, on se ne može izmijeniti a da ne uzrokuje slabljenje egregora. Ovo objašnjava zašto je ta tajnovitost od posebne važnosti u ritualima i inicijaciji.

Kao što 'Božanska imena', 'Riječi moći' i sl. (da tako kažemo, običajno posvećene ritualne definicije) istovremeno dopuštaju formulama, molitvama i invokacijama uspostavljanje duhovne veze između čovjeka i Boga, tako se i specijalna imena, riječi i formule upotrebljavaju kako bi se probudili i uspostavili egregori.
Ukoliko ovaj pasivni život, ovaj 'vitalizirani koncept', osigurava masa vjernika, njegov aktivni život mogu osigurati samo određeni članovi koji su najstalniji i najkvalificiraniji.
Ovo daje naslutiti da je hijerarhijska struktura neophodna u svim udruženjima. Jednakost, ukoliko se jednakost mora imati, može se uspostaviti jedino za 'unutarnji krug' zadužen za egregor.
Na koncu, veliki kozmički zakoni, posebice oni vezani za vrijeme, epohe, trajanje, moraju surađivati u životu egregora.
Ovo objašnjava zašto se svi veliki ceremonijalni rituali, bili oni religiozni ili filozofski, održavaju za vrijeme ekvinocija i solsticija, ili za vrijeme datuma koji odgovaraju tim četirima godišnjim dionicama i njihovim tokovima. Isto tako, promatra se progresija zvijezda, jednako kao i njihov utjecaj.
Konvencionalna slika egregora, njegova mentalna reprezentacija, jednaka je realnosti na 'astralnoj ravni' ili neposrednom hiperfizičkom svijetu. Republika, država, pravda, rat i glad su sve slike egregora. Čovjek, vizualizirajući te koncepte, neophodno im pridaje ljudske značajke. Na nebeskoj ravni, gdje je sve jednako numeraciji, 'božanskom broju', upravo je "znak" ili pečat (sigillum) ono što konkretizira egregor.
Tako, sukcesivno, Solomonov pečat ili heksagram, pentagram ili Davidova zvijezda, latinski križ, masonski trokut te bezbrojni znakovi i pečati, predstavljaju entitete, koji su nam predani u knjigama magije i kabale.
Svi egregori stoga moraju posjedovati 'znak', karakteristiku svoje prirode, svog kraja, svoje svrhe. Što se tiče pridruženog člana, taj znak je oboje - zaštita, podrška i točka kontakta. On time postaje istinski pentakl.

Kada egregor živi dugo vremena, on stječe relativno neovisnu egzistenciju. Tada on više ne sluša impulse koje mu majstori sekte prenose posredstvom rituala, i nije više poslušan rob, nego često postaje divlji tiranin. Ovo objašnjava zašto, često, neki pokret s vremenom uvelike skrene od svojih originalno postavljenih ciljeva. Također, egregor može utjecati na materijalno. Tajna osvajanja egregora 'evokacijom' bila je tajna poznata rimskim svećenicima.
Psihičko formiranje egregora je odavno opisano u mnogim okultnim radovima. Pravila yoge tvore dio toga. "Duhovne vježbe Sv. Ignacija", rad poznat svim jezuitskim učenicima je također dio ovoga radnog tijela.

Okultni život egregora osiguravaju procesi identični onima koje upotrebljava magija kako bi oživjela sile koje nazivamo elementarnima. Krv žrtava (holokaust obožavanja ili ispaštanja), aromatske smole, tamjan, mirta i sl. (krv bilja), vizualizacija konkretizacije slike, mentalne struje, lanci jedinstva itd. tvore dio ove knjige rituala oživljavanja i očuvanja egregora.

Materijalni život egregora osiguravaju broj njegovih članova, njihova disciplina, njihovo duhovno jedinstvo, njihovo strogo pridržavanje rituala oživljavanja i očuvanja.
Jednako se osigurava život struje simpatije i antipatije, koje nastaju u profanom svijetu i krajnje su štetne za vitalizaciju koncepata kao i za njihovu aktivnost. Još jedan razlog tome da su procesi 'okultne akcije' kroz tradicionalne magijske i teurgijske prakse moćna sredstva upotrebe ili borbe u odnosu na egregore, toliko dugo koliko je njihova moć u harmoniji s ranije spomenutim konceptima. Ovo objašnjava zašto su svetogrđe i oskvrnuće, kroz sva vremena, smatrana velikim religijskim zločinom.

Sada ćemo objasniti ulogu i svrhu "lanca jedinstva" nekog mističnog reda.
Generator i animator egregora 'Reda' nema drugu svrhu nego slati u "duhovne razine", koje su nedostupne našim tjelesnim čulima, struje moći kako bi se generiralo 'metafizičko biće', oslobođeno svih ljudskih karakteristika. Proističući iz ovog ljudskog skupa, rođeno iz njihove volje i njihove idealne supstance, ovo 'biće' drugoga svijeta postaje Bog-vođa. Kao reprodukcija upravljačkog principa tog mističnog reda i težeći moći rođenoj od većine, postat će autoritet kada se bude izdvojio od njih. Tada postaje "duh" te mistične grupe, stvarni egregor reda.

Robert Ambelain - Practical Kabbalah