Postoji velika razlika između linija istočne i zapadne ezoterije i duhovnosti. Globalno se dijele u nazivima na put via-negativa (istočna) i via-pozitiva (zapadna).
Put via-negativa najbolje dočarava Budina Sutra Srca (Heart Sutra). Ovaj put poništava sve psihičke, emocionalne i mentalne sadržaje, čini ljudsko biće potpuno praznim, poput šupljeg bambusa, te se u tu potpunu prazninu i tišinu ulijeva nesaznajno, beskaraj, kozmička svijest. Tada istočnjaci smatraju kako se je ljudsko biće oslobodilo patnje i svih vrsta vezanosti. SAMO Indijska varijanta puta via-negativa tvrdi kako čovjek gubi svoju individualnost ili individualnu svijest te da egzistira samo kao kozmička svijest. No kineski Chan i japanski te korejski Zen tvrde nešto sasvim drugačije. Oni rade po principu prepoznavanja istinske i čiste prirode bića u samome sebi. Njihove metode meditacija, proučavanje života majstora Zen tradicije i kontempliranja Koana služe tome da u sebi prepoznaju svoju individualnu svijest koja je slobodna. Kada ju jednom prepoznaju, tada ju drže iz trenutka u trenutak dok jednog dana sjaj, snaga i blistavost svijesti ne osvijetli čitavo njihove biće i zagospodari svim suptilnim tijelima na kraju i s fizičkim. To oni zovu Satori, ostvarenje. No bitna stvar je da oni ništa ne gube niti se s ičim stapaju, oni su ostvarili svoju individualnu svijest koja ostaje individualna i poslije njihove smrti, ali koja je u potpunoj sukladnosti s univerzalnom kozmičkom svijesti.
Zapadni duhovni put se može nazvati via-pozitiva. Najbolji primjer njega su stari Egipćani i Grci pa čak i Kršćanstvo. To je put graditelja, radnika, djelatnika, kreatora, stvaraoca. Na putu via-negativa, okosnica im je "ti ne moraš ništa raditi, samo sjedi, meditiraj, a trava raste sama od sebe". Via-pozitiva radi dijametralno suprotni pristup. Oni izgrađuju sva svoja suptilnija tijela ispod duhovnog. Oni svjesno transformiraju emocije iz nižih u više, iz niže-podijalnih u više-podijalne, mijenjaju svoj misaoni i mentalni sklop, njeguju misli koje su pune vrlina, ljubavi i suosjećanja. Nadalje zapadni sistem duboko kontemplira na razne arhetipe simbola ljudskoga duha i pokušava proniknuti u njihovu hermetičnu prirodu. Drugim riječima oni svjesno i mentalno izgrađuju blistavu unutarnju građevinu, iz temelja i pepela podižu nevjerojatno zdanje koje tada služi kao vozilo njihovom vlastitom duhu. Kada su unutarnja tijela astrala i mentala svjesno izgrađena, tada se njihov vlastiti duh može u njih uliti. To jest duh se ulijeva cijelo vrijeme gradnje, malo po malo. Svijest individue se polagano širi, kako povezuje i saznaje nove stvari, te se jednog dana čitav duh individue spaja s njegovom svijesti, tj. svijest ga prepoznaje i prihvaća te se dešava cjelokupnost bića, pretpostavljeni cilj i ostvarenje. Dok istočnjaci zanemaruju materiju, zapadni sistem ju maksimalno koristi. Preko građenja građevina, te razvoja svih vrsta umjetnosti slavi se to bogatstvo duha i duhovnih arhetipa kao potencije beskrajnih mogućnosti ljepote oblika i vrsta manifestacije u materiji.
U Egiptu su se slavile ceremonije u kojima je Faraon sjedao na simbolična prijestolja gornjeg i donjeg Egipta, tj. duhovnog i materijalnog Egipta. Nema sumnje da su Egipćani, a kasnije i Kršćanstvo, pokušavali manifestirati nebesko kraljevstvo na zemlji.