Uvod

Kao izvjesan prolog ovom članku mislio sam opisati jednu zajedničku crticu iz života Magister Incognita i mene kao urednika ovog portala, a dotiče se antičkog Egipta. No kako to obično biva, mi planiramo a sudbina određuje svoje, taj prolog se nije mogao upotrijebiti za ovakvu vrstu članka, budući da je on otišao u sasvim drugačiji koncept od onoga kojeg sam ja pretpostavljao.
Kako sam više puta sjedio s Magister Incognitom i diskutirao o tematici, jednom prilikom me je upitao... "Što misliš, u čemu je usredištena ljudska svijest prosječnog čovjeka, budući da očigledno nije u duhu?" Nisam puno razmišljao i predobro sam znao odgovor. "Usredištena je u ljudskome egu. U njihovim emocionalnim i misaonim slikama doživljaja samih sebe. Dvorani ogledala."
"Da, da. Zaista. Ako našom temom makar malo promijenimo percepciju svijesti osoba koje će to čitati, puno smo napravili", bio je njegov odgovor.
Materijal je napokon bio završen i dostavljen. Želio bih skrenuti pozornost čitatelju da nijedna rečenica u ovome članku nije slučajna. Da je dobro promišljena, a da pojedine sadržavaju potpune ključeve za ulazak u prostorije s najvišim ezoternim znanjima o ciklusima. Stoga, skromna preporuka jest da čitate pažljivo i više puta.
"A sudbina Svijeta?", pitat ćete me na kraju... to je ipak biljka nedohvatljiva čovjeku.


Vremenski ciklusi

by Magister Incognito

U petom stoljeću, u eri Ovna u Pitagorejskoj školi se učilo da vrijeme ne postoji kao egzistencija za sebe, već je vrijeme proizvod svijesti, pa kakvu svijest ima netko ili nešto, takvo vrijeme ono samo stvara. Na početku ovoga razmatranja pozivam se na Platona, koji je u poznoj dobi na pitanje "Koje je učenje za čovjeka najbitnije?" odgovorio da je to učenje i znanje o kretanju i svojstvima nebeskih tijela.
Iz ovakve definicije vremena i Platonove preporuke o području učenja, a s jasnim opredjeljenjem sagledavanja jednog s više strana, možemo doći do nekoliko temeljnih načela.
1. Čovjek za doživljaj vremena mora biti pri svijesti, to znači da čovjek u nesvijesti ima prekid doživljaja vremena.
2. Svijest može doživjeti vrijeme samo iz kretanja vidljivog ili našim očima nevidljivoga svijeta. Kada bi došlo do zaustavljanja svega što se kreće došlo bi do uništenja Svemira.
Dakle, za razumijevanje vremena neophodno je napraviti analizu kretanja, barem u domeni prosječno obrazovanog pojedinca u društvu. Svi smo učili kao znanstvenu činjenicu da se elektroni gibaju oko jezgre atoma, da postoji kružno cikličko kruženje vode u atmosferi, izmjena godišnjih doba, cikličko ponavljanje svake godine i slično. Još smo iz općeg obrazovanja više čuli nego razumjeli da postoje ere i doba o kojima se ništa konkretno danas u školama ne uči. Ponovo postavimo jednostavno pitanje: koje kretanje kod čovjeka uzrokuje doživljaj vremena od jednog dana?


Naravno, to je puni okret Zemlje oko svoje osi za 360 stupnjeva i tu je sve jasno. Analizirajmo dalje: što se kreće tako da sa sigurnošću možemo reći da je proteklo vrijeme jedne godine? To je također poznato, dakle, puni obilazak Zemlje oko sunca stvara vremenski ciklus poznat pod imenom jedna godina.
Sljedeći vremenski ciklus je era i tu opće obrazovanje i kultura gube korak.


Pokušajmo maknuti koprenu s razumijevanja nastajanja vremenskog ciklusa ere. Zemljina os je trenutno nagnuta 23,44 stupnja u odnosu na Sunce. U fizici, u području mehanike, postoji takozvano precesijsko gibanje tijela. U običnom životu to možemo vidjeti kod vrtnje zvrka: neposredno prije nego što padne na podlogu, os mu nije okomita na podlogu te zvrk vrši precesijsko gibanje. Kako bi oko Zemljine osi napravili puni precesijski krug potrebno je 25920 zemaljskih godina (poznatih još i kao Platonova godina). Posebnost ovoga gibanja je i u tome što je smjer precesije obrnut od smjera vrtnje Zemlje oko Sunca koja čini jednu godinu.


U punom krugu precesije os Zemlje prolazi kroz 12 zodijakalnih zviježđa i tako dobijemo 12 era. One nisu istoga vremenskoga trajanja zbog različite veličine zviježđa. Kako je vrtnja obrnuta onoj ciklusa jedne godine, zviježđa se nalaze u slijedu obrnutom od našeg brojanja zviježđa u astrologiji. To konkretno znači da su stare ere prije Krista bile era Bika i era Ovna, nova era poslije rođenja Krista je era Ribe, a 1953. godine ušli smo u eru Vodenjaka.
** Otprilike svaka era traje 2000 godina, pa je ugrubo era Bika trajala od 4000. god.pr.kr. do 2000. god.pr.kr., era Ovna od 2000. do 0. godine, a zatim era Ribe. U raznim erama postojali su razni oblici religijskih i duhovnih manifestacija povezanih sa sazviježđem u kojem se precesijska os kretala u tome trenutku. Pa je tako u eri Bika u drevnom Egiptu postojao kult bika Apisa, u tom je razdoblju podignut velik broj hramskih kompleksa, a Egipat je bio najsnažnija i najstabilnija država u tom razdoblju.
Ostatak te ere se uvriježio u narodu kao "pečenje vola na ražnju". Era Ovna je u Egiptu iznjedrila tadašnje glavno religijsko središte, hramski kompleks Karnak koji sa svojom alejom Ovnova i danas zadivljuje svakog posjetioca koji se nađe u njegovoj blizini. Ostaci običaja u narodu je svetkovina janjeta kao svete hrane i duhovne žrtve bogu. Era Ribe je stvorila također svoj religijski sustav koji se najvidljivije karakterizirao kroz kršćanski pristup svijetu i Bogu. Patnja, žrtva, pokajanje samo su neki od arhetipa ove Ere. U narodu je poznat običaj jedenja ribe kao žrtva i veza s duhovnim životom. ** (op. urednika)
U smislu utjecaja na ljude prijelazi iz ere u eru nisu radikalni, već su umjereni i postupni.

I sada dolazimo do četvrtog vremenskoga ciklusa, poznatog pod imenom Doba, a o kojima se najmanje zna. U raznim narodima imali su razne oznake, no Homer ih je u svojim epovima nazivao: Zlatno, Srebreno, Brončano i Željezno doba. U drevnim indijskim epovima također je puno toga zapisano, i to tako da se lako može odgonetnuti jer se u njima navodi točan raspored nebeskih tijela i kada počinje koje doba, a pojam doba nosi ime yuge. Za ozbiljno razmatranje moramo postaviti prava pitanja, a to su: koliko doba ima, koliko traje vremenski ciklus svakoga pojedinog doba, koliko traje vremenski ciklus svih doba, koja su svojstva svakog pojedinog doba na čovjeka i, naravno, koja kretanja i koja nebeska tijela stvaraju Doba? U epu Mahabharata Bhima susreće svog brata Hanumanta, inzistira od njega da mu se pokaže u pravom obličju, na što mu Hanumant odgovara:
To moje obličje teško da možeš vidjeti i ti i bilo tko drugi. Drukčije su stvari stajale u onim vremenima, ali toga sada više nema. Jedno bijaše živjeti u razdoblju krta, drugo u razdoblju treta, a nešto sasvim treće u dobu dvapara. U ovome razdoblju sve se umanjilo i opalo i sada više nemam one moći kao nekada. I tlo i i rijeke i biljke i stijene, pa i bogovi i nebeski mudraci, primjereni su vremenu i stanju stvari koje proistječe iz različitih yuga.

Različite yuge predstavljaju različita razdoblja o kojima govori Hanumant. Veći ciklus od yuge zove se Mahayuga (Megadoba) koju čine četiri kraće yuge, no mi ćemo ovdje koristiti starogrčke izraze.
Zlatno doba - u ovom razdoblju vladala je harmonija, svi su slijedili put jedinstvenog duhovnog učenja; nije bilo ni bolesti, ni pakosti, ni oholosti, ni licemjerja, ni kupnje ni prodaje. Bilo je 100% vrline na raspolaganju i ona se nije gubila pa se zato ovo razdoblje u Vedama zove krta, savršeno, odnosno zlatno kod Grka.
Mi se trenutno nalazimo na početku Kaliyuge, gdje čovječanstvu stoji na raspolaganju maksimalno 25% vrline. To znači da je samo jedna četvrtina svih djela najvrlijih među nama usklađena s istinom i prirodnim zakonima.
Duša svih stvorenja imala je bijelu put. Ovo doba trajalo je četiri tisuće božanskih godina.
Srebrno doba - vrlina se u ovom razdoblju smanjila za četvrtinu i sada je iznosila 75%. Duša svih stvorenja postala je crvena. Ljudi su cijenili istinu i prinosili žrtve. Trajalo je tri tisuće božanskih godina.
Brončano doba - u ovom se razdoblju vrlina smanjila na polovicu, a Duša svih živih bića je postala žuta. Duhovna učenja su se razdijelila na četiri. Ljudi su se udaljili od istine i uz nju je ostao samo mali broj. Pojavile su se bolesti, a ljudi, razapinjani strastima, tražili su spas u isposništvu. Brončano doba je trajalo dvije tisuće božanskih godina.
Željezno doba znano još i kao Kaliyuga - u ovom razdoblju ostalo je još samo 25% vrline na raspolaganju ljudima. Duša svih živih bića je crna. Vladaju bolesti i prirodne nedaće. Duhovna učenja, vrline i žrtve prestale su se poštovati. Traje tisuću božanskih godina.
Svakom dobu prethodi zora, a na njenom je kraju sumrak. I jedno i drugo traju po jednu desetinu toga doba. Trajanje Megadoba jednako je ukupnom trajanju sva četiri manja doba.
Jedna ljudska godina je jedan dan za bogove, a 360 ljudskih godina čine jednu božansku godinu. Iz toga slijedi:

  U božanskim godinama U ljudskim godinama
Zlatno doba 4800 1 728 000
Srebrno doba 3600 1 296 000
Brončano doba 2400 864 000
Željezno doba (Kali) 1200 432 000
Megadoba 12000 4 320 000

Na kraju Željeznog doba-Kaliyuge dolazi do malog "smaka svijeta", kada sve biva uništeno, da bi nakon razdoblja mirovanja cijeli ciklus započeo ispočetka s novim Megadobom. Prema ovoj tradiciji mi sada živimo u Kaliyugi, željeznom mračnom dobu, najgorem od svih. Ovo doba započelo je 16. veljače 3102. godine pr.Kr. U njemu smo tek 5 000 od 432 000 godina njenog trajanja. Ovako precizno datiranje početka moguće je zahvaljujući vječnom nebeskom satu - početak Kaliyuge je u tekstovima opisan položajem nebeskih tijela, a astronomi mogu izračunati kada su nebeska tijela zauzimala takav položaj.


Ostaje nam još potražiti odgovor na pitanje "koja kretanja nebeskih tijela stvaraju doba?", pa neka mi bude dopušteno napisati misao. Zamislimo cijeli Sunčev sustav i sva nebeska tijela u njemu i zapitajmo se hoće li se ikada ponoviti točno ova konstelacija nebeskih tijela kakva jest u ovom trenutku? Da, ponovit će se za 4 320 000 zemaljskih godina koliko traje jedno Megadoba.
Pred kraj ovoga razmatranja potrebno se još zadubiti u korelaciju vremenskih ciklusa i čovjeka. Kao prvo i očito, samo po sebi, sva četiri vremenska ciklusa imaju izravan utjecaj na pojedinca i društva u cjelini. Svima je bitno, na primjer, je li sada dan ili noć, je li ljeto ili zima, dok je manje poznato – ali ne i manje bitno – u kojoj eri i dobu živimo.
U Željeznom dobu nalazimo se tek pet tisuća od 432 000 godina njenog trajanja. Opisuje se kao vrijeme u kojem vladaju čelik, led i krv.
Živimo u eri Vodenjaka, koja ima tri svojstva što se manifestiraju kao led, voda i para. Sada smo na početku leda, a sadržaj toga utjecaja već je viđen u Drugom svjetskom ratu u bitci za Lenjingrad. Sada smo također na početku Kaliyuge (Željeznoga doba), gdje čovječanstvu stoji na raspolaganju maksimalno 25% vrline. To znači da je samo jedna četvrtina svih djela najvrlijih među nama usklađena s istinom i prirodnim zakonima. Opisuje se kao vrijeme u kojem vladaju čelik, led i krv. Da se probije granica od 25% vrline potrebni su posebni planovi i zahvati velikih bijelih učitelja, što se neprekidno i provodi u školama misterija, koje su vrlo ograničene brojem i članovima zbog neophodnog velikog napora da se bude bolji nego što opće stanje vremenskih ciklusa dopušta. Naravno, za kraj treba reći da je za razvoj evolucije svakog pojedinog čovjeka i čovječanstva u cjelini upravo ovo najteže razdoblje najpovoljnije, pa čak će, htjeli mi to ili ne, količina apsurda u kaosu u svakoga pojedinca pomaknuti točku svijesti u višu razinu.