Nova godina je u danšanje vrijeme postala sinonim za slavlje, bakanalije, alkohol, narkotike i neartikulirane seksualne podsvjesne porive. No da li takvo ponašanje ima svoj temelj u drevnim kultovima, već odavno zaboravljenim u noći vremena? Što je bio stari princip egipatskog boga Seta, kako su iskrivljenja drevnih misterijskih tradicija stvorili pale bogove demonskog vida. Pročitajte samo na Hermetizam Portalu.

"Tomorrow we may all be dead, but how would that be different from any other day?"    ~ Morpheus



U IV. dinstiji u Egiptu, zvijzdu Sirius su poistovjetili s boginjom Sotis (Septet) i kasnije su s njom povezivali i boga Seta. Seta (u početku oličenog u prase) smatrali su za sina majke Izide, a Horus je bio Sin kojeg je Izida imala sa Ozirisom. Tako je Set bio Horusov brat. Prema tome Set je bio Izidin bastardni sin, točnije, Izidinog otrovnog vida (Crna Izida), koju možemo zbog njene veze sa Boginjom-Tifon, da imamo za Crnu Boginju Juga. Tako su i Seta držali za Crnog Boga Juga.
Zanimljivo je da Sut (Bog Set) znači Crno.

Kod Egipćana zvijezda Sirius javlja se na Istoku sredinom Srpnja (Jula) istovremeno sa njihovom Novom godinom (16. Srpnja), koju su zvali Dan Pasa. Istok su povezivali sa Visokim, dok su Zapad (kraljevstvo mrtvih) povezivali sa Niskim. Veza između Seta i Siriusa je ovog Boga Juga povezivala sa Visokim (istok, desno, visoko, jug), a Sjever sa Niskim (zapad, lijevo, nisko, sjever). Zato su pripadnici bili licem okrenuti prema Sjeveru, a leđima prema Jugu. Zanimljivo je, da je Sumeranima vrhovno božanstvo bio bog An, bog Nebo,i povezivali su ga s Visokim, Sjeverom. Očito je egipatski narod ovog boga kao i Seta povezivao sa Jugom, i tako se pojavio koncept Sut-Ana (ili Set-An). Zato su i dan kad se je prikazao Sirius (zvijezda povezana sa Setom), zvali dan Pasa odnosno dan Crnog Psa, dan Sut-Ana. Kasnije su ga Hebreji znali pod imenom Sat-An (tj. Satana, Protivnik), a malo prije dolaska Kršćanstva postao je Protivnik Svjetla (Satana).

Srednjovjekovno čarobnjaštvo ga je prikazivalo različito, na primjer, kao velikog Crnog Psa ali je njegov glavni simbol bio Crni Jarac. Objašnjenje ovoga možemo naći u drevnom Astronomskorn razmišljanju:
Kozorog odnosno Jarac je sazviježđe u koje uđe Sunce za zimskog Solsticija kad dostigne svoju krajnju južnu deklinaciju, tj. kada potone s one strane horizonta. Crni Jarac je tako postao simbol potonulog Boga-Sunca (Satana,Bog u Jugu) u bezdanu i zbog njegove povezanosti sa tamom poimali su ga kao skrivenog Boga. Ovaj Tamni (Sakriti) bog je Crni bog (riječ Bog lat. Deus, tal. Dio, proizlazl iz indoeuropskog korijena div koji znati blistajuč i time opisuje osobinu Sunca) koji je postao Đavo, (Crno Svetlo Sunca), tj. demon povijesnih kršćana, Bog vještica.
Kult vještica bio je preživjeli dio Egipatskog kulta plodnosti. U Egiptu je zvijezda Sirius najavljivala početak Nilovih poplava (Nilova voda spašavala je Zemlju pred sušom). Pošto je Set bio povezan sa Anom, oživio je pojam Set-Ana koji je bio razumljen kao Sut-An, Crni Pas. Pojam Set-Ana i jednakoznačni Sut-An spojili su se do te mjere da su ostvarili viziju boga Setana (Faličan Pas: jedno od značenja imena Set je "mali stup", tj. f'alus), ili Sutana (Crni Pas), kojeg su Egipčani uobličili kao čudnu životinju sličnu hrtu, što potvrđuje činjenicu da je Set bio bastard (Izidin bastardni sin). Set je dakle bio Bog-Pas, faličan, crn, bastard sa juga.
Tog boga (Setan ili Sutan) su kasnije Jezidi znali kao Šejtana (ili Šajtana), a Asirci i Babilonci zvali su ga Sutek. Zanimljivo je da su ga Egipčani slavili baš na dan Nove godine koji se je u njegovu čast zvao Dan Pasa, i to sa opscenim obredima koji su uključivali kopulaciiu različitih životinja.
Na taj dan Nil je prelijevao obale, a Sirius (Sotis) je bila Zvijezda-Božica koja je simbolički označivala prvi dan razdoblja kiše, prikazivanog sazviježđem Oriona (Sut-Har).
Tako je Set postao bog boginje Sotis, kao njezin tamni vid, u tom smislu što je Sotis bila njegova majka. Nebeski odsjaj Izide (Setove zemaljske majke) bila je onda Sotis, Sirus, Setova zvijezda. Kasnije su poistovječivanjem Seta i njegove majke (Sotis-Sirius) ovaj pojam toliko iskrivili, da je postao bog-zvijezda, pas, faličan, crn s juga, zvijezda danica odnosno zornica; a poslije bog-tamnog Sunca, jarac, faličan, crn u jugu.

To objašnjava izvor kulta vještica, koji je “satanin“ kult, kult plodnosti i kult mjeseca. Žena sa mjesecom kao simbolom implicitno je ukazivala na svoj dvostruki vid: kao Eliksir (pun Mjesec, bijela ili svjetleća Izida, Ištar), i kao Otrov (mlađak, crna Izida, Lilith). Sa nastupom lunarno-solarnih kultova nastupilo je i razdoblje zbrke i žena je poput Mjeseca počela gubiti na moći i sjaju. Kasnije, s nastupom solarnih kultova utvrdilo se patrijarhalno društvo sa novim poimanjem vremena (povezano sa Suncem čiji broj je bio šest). Broj sedam povezivali su s Jupiterom u njegovom muškom vidu, dok su lunarni kult poznavali samo s njegove tamne (otrovne) strane i iniciranu ženu degradirali sve dok nije počela važiti za vješticu (Lilit tj. crni Mjesec).

Frank G. Ripel, Magija Atlantide


Više o stvarnoj Novoj godini u Ožujku i Travnju možete pročitati na Wikipediji