by Eliphas Levi

 

Preneseno nam je Kabalističkom tradicijom da je Indija bila naseljena potomcima Kaina, a u kasnijim razdobljima su tu migrirali potomci Abrahama i Keturaha; u svakom slučaju ona je, prije svega, zemlja zazivanja zlih duhova i iluzionističkih čuda. Tamo se upražnjava crna magija, jednako kao i originalna tradicija bratoubojstva, nametnuta vladavinom moćnih nad slabima, koju su nastavile dominantne kaste i okajale parije. Za Indiju možemo reći da je mudra majka svih idolatrija.
Dogme njihovih gimnosofista (isposnici, Jaini, Yogiji, op.prev.) bili bi ključevi najviših mudrosti da ne otvaraju još više vrata koja vode u degradaciju i smrt. Zaprepašćujuće bogatstvo Indijskog simbolizma, s obzirom na to koliko je podržano primordijalnom svježinom svojih poetskih koncepata, gotovo da sugerira kako je ono prethodnik svim drugima. Ali korijenje njezina drveta, čini se, progutano je zmijom pakla. 
Božansko obožavanje đavla, protiv kojeg smo već dali energični protest, prikazano je u svoj svojoj veličini. Užasni Trimurti Bramana sadrži u sebi tvorca, uništavatelja i održavatelja. Njihov Adhi-nari, koji predstavlja božansku majku ili nebesku prirodu, također se naziva Bohani, kojoj nitkovi ili davitelji daju zavjetne darove svojim ubojstvima. Vishnu, održavatelj, inkarnira se samo kako bi uništio slabijeg đavola, koji je uvijek vraćen nazad u život intervencijom Shive ili Rudre, boga smrti.
Mi smo svjesni da je Shiva postavljanje Kaina u poziciju božanskog, ali u cijeloj toj mitologiji nema ničega što bi podsjetilo na blagost Abela. Misterije Indije su bez sumnje grandiozne u svojoj poetičnosti i jedinstveno duboke u svojim alegorijama; ali one su Kabala u profanaciji, i stoga toliko daleko u ostvarivanju duše i njezina puta do konačne mudrosti. Brahmanizam, sa svojim učenim teorijama, zaranja je u bezdane ludila. 
Od lažnog Kabalizma Indije gnostici su posudili svoje sanjarije – naizmjence užasne i bestidne. Također, indijska magija manifestira se na pragu okultnih nauka s tisuću deformacija, koji užasavaju razumne umove i provociraju anateme svih budnih Crkvi. Upravo je to lažno i opasno znanje, toliko često pobrkano od strane neukih i sveznalica s istinskom znanosti, koja je sve što nosi ime ezoternog uključila u opću osudu, čemu se sam autor ovih stranica iskreno predbilježio prije nego je dosegao ključ magijskog hrama. Za teologe Veda, Bog se manifestira samo kao sila; svi napreci i sva otkrivenja su determinirana osvajanjem; Vishnu se inkarnira u monstruozne vodene zmajeve i u ogromne divlje veprove, koji modeliraju primordijalnu zemlju svojim njuškama.
Ovdje bi mogli primijetiti prisustvo svetih brojeva i proročanske izračune Magova. Gimnosofistički i Zoroastrijanski inicijati crpli su iz istih izvora, ali lažni i crni Zoroaster ostao je gospodar teologije u Indiji. Završne tajne ove degenerirane doktrine su panteizam i njegove legitimne posljedice, bivajući apsolutni materijalizam lažno se prikazujući kao apsolutna negacija materije. Ali je li uopće bitno da li je duh materijaliziran ili je materija oduhovljena ako se ustvrdi jednakost i čak istovjetnost tih dvaju pojmova? Posljedice takvog panteizma su, međutim, pogubne za etiku: nema zločina niti vrlina u svijetu gdje je sve Bog.
Prema tim učenjima moramo uočiti progresivnu degradaciju Brahmana u fanatično mirno prihvaćanje događaja i stvari bez potrebe za njihovom promjenom; ali za sada kraj još nije dosegnut.
Njihov veliki magijski ritual, indijska knjiga okultizma, poznatija kao Oupnek'hat (ovo je naziv za specifičan prijevod Upanishada od strane Anquetila Duperrona, op.prev.), poučava ih fizičkim i moralnim načinima konzumiranja djela koje ih omamljuje te postupnom dolasku do tog mahnitog ludila koje su njihovi čarobnjaci nazvali „božanskim stanjem“. Djelo o kojem govorimo je praotac svih grimoara i najčudesnije među drevnim spisima Goecije (crnomagijska knjiga, op.prev.) Podijeljena je na 50 poglavlja i to je tama posuta zvijezdama. Suptilne maksime su izmiješane s lažnim proročanstvima. Ponekad kao da čitamo Evanđelje po Ivanu, kada naiđemo, na primjer, na sljedeće u jedanaestom i četrdesetosmom dijelu:
„Anđeo vatre stvaranja je riječ Božja, čija je riječ stvorila zemlju i vegetaciju koje je iz nje izniklo, zajedno s toplinom koja potiče dozrijevanje. Riječ stvoritelja je sama Stvoritelj te je također i njegov jedini sin.“
S druge strane sljedeća maštanja su dostojna samo najekstravagantnijih ekstremnih heretika:
„Materija bivajući samo obmanjujući privid, sunce, zvijezde i sami elementi su geniji (duhovi), dok su životinje demoni, a čovjek je čisti duh obmanut iluzijom tijela.“
Možda smo dovoljno govorili o dogmi, sada možemo prijeći na magijski ritual Indijskih čarobnjaka.
„Kako bi postali Bog, dah se mora zadržati – tj. bolje da kažemo, mora se udahnuti što je dulje moguće, te ispuniti se njime potpuno – a na drugom koraku, uzvišeni OM mora se izgovoriti 40 puta dok ste u ovom stanju. Izdah, na trećem koraku, slijedi polako, a dah biva mentalno upućen kroz nebesa kako bi ostvario kontakt s univerzalnim eterom.  Oni koji bi uspjeli u ovim vježbama moraju biti kao slijepi, gluhi i nepokretni kao cjepanica. Položaj tijela je na koljenima i zglobovima, s licem okrenutim sjeveru. Jedna nosnica je zatvorena prstom, zrak se udiše na drugu, koja se tada isto zatvara, akciju prati koncentracija na ideju da je Bog stvoritelj, da je on u svim životinjama, u mravima jednako kao i u slonu. Um mora biti uronjen u tim mislima. OM se isprva recitira 12 puta, a poslije tokom svakog udisanja 80 puta, a poslije koliko god je puta moguće. Ovaj režim mora biti nastavljen 3 mjeseca – bez straha, bez lijenosti, jedući i pijući malo. U četvrtom mjesecu deve (sanskrtski naziv za anđele, op.prev.) će se manifestirati; u  petom zadobit ćete sve kvalitete božanstva, u šestom bit ćete spašeni i postat ćete Bog.“
Ono što je sigurno jest da će u šestom mjesecu fanatik, koji je dovoljno imbecilan da ustraje u takvoj praksi, biti mrtav ili lud. Ukoliko, međutim, zaista preživi ovu vježbu mističnog disanja Oupnek'hat ga ne ostavlja u sretnoj spomenutoj poziciji, nego ga usmjerava na nova iskustva.
„Krajem pete zatvorite anus, i povucite dah odozdo prema gore desnom stranom; neka cirkulira 3 puta oko drugog centra tijela; tada ga dovedite u trbuh, koji je treći centar; tada u četvrti, koji je središte srca; potom do grla; i napokon do šestog, koji je korijen nosa. Tamo zadržite dah: postao je dah univerzalne duše.“
Ovo se jednostavno čini kao autohipnotička metoda induciranja određenog moždanog zagušenja. Ali autor teksta nastavlja: 
„Razmišljajte stoga o velikom OM, što je Stvoriteljevo ime i to je onaj univerzalni, čisti i nedjeljivi glas koji ispunjava sve stvari. Ovaj glas je sam Stvoritelj, koji postaje zvučan osobi koja kontemplira na 10 načina. Prvi zvuk je kao onaj vrapčića; drugi je dvostruko jači od prvog u tonu; treći je kao zvuk čembala; četvrti je kao mrmor velike školjke; peti se može usporediti s pjesmom indijske lire; šesti je poput zvuka instrumenta imenom tal; sedmi nalikuje zvuku bacabou flaute; osmi je kao onaj instrumenta zvan pakaoudj, kada se svira rukom; deveti je kao zvuk male trube, a deseti kao onaj grmljavine. Svakim ovim zvukom onaj koji kontemplira prolazi kroz različita stanja, a na desetom postaje Bog. Na prvi zvuk dlake cijelog tijela se usprave; na drugi njegovi ekstremiteti omlitave; na trećem kroz cijelo tijelo osjeća iscrpljenost koja slijedi nakon ljubavnog snošaja; na četvrtom mu se vrti u glavi kao da je opijen; na petom životna sila utječe nazad u njegov mozak; šestim sila se spušta u njega i njome se hrani; na sedmom postaje majstor vizija, može vidjeti u srca drugih i čuti najudaljenije glasove; na devetom postaje toliko eteričan da može proći gdje god želi i može vidjeti sve a da ne bude viđen, kao anđeli; na desetom postaje univerzalni nedjeljivi glas. On je veliki stvoritelj, vječno biće, oslobođen svega te postavši savršeni mir on širi mir svijetu.“
Ono što je zamjetljivo u ovim vrlo čudim odlomcima jest njihov iscrpljujući opis fenomena koji karakteriziraju lucidni somnabulizam kombiniran s kompletnom praksom auto-hipnoze; to je umjetnost induciranja ekstaze tenzijom volje i zamorom živčanog sistema. Stoga preporučamo slijednicima mesmerizma (hipnotizma, op.prev) pažljivo proučavanje misterija Oupnek'hata. Postupna primjena narkotika i uporaba skale obojanih diskova proizvest će efekte analogne ovima opisanih od strane indijskih čarobnjaka. M. Ragon je dao recept za to u svojem djelu Tajna Masonerija.

Oupnek'hat daje jednostavne metode gubljenja svijesti i dolaska u ekstazu; jedna je da gledate s oba oka u vrh nosa i da održavate ovaj položaj, ili radije grimasu, dok se ne desi paraliza optičkog živca. Sve takve prakse su jednako bolne, opasne i apsurdne; mi smo daleko od toga da ih preporučimo bilo kome; ali ne sumnjamo da, u kraćem ili dužem vremenu, ovisno o senzibilnosti osobe, doista induciraju ekstazu, katalepsiju pa čak i letargičnu nesvjesticu. Kako bi se zadobila vizija i fenomen drugog uvida, mora se doseći stanje koje je blisko onome spavanja, smrti i ludila. U tome se Indijski čarobnjaci ističu te se možda njihovim tajnama moraju pripisati čudne moći određenih američkih medijuma. 
Crna magija se može definirati kao umjetnost induciranja umjetne manije u nama i u drugima; ali ona je također i prije svega znanost trovanja. Ono što je međutim generalno nepoznato, a otkriveno je u našim danima zahvaljujući g. Du Potetu, jest to da je moguće uništiti život naglim zagušivanjem ili povlačenjem Astralnog svjetla. Ovo se može desiti kada, kroz serije gotovo nemogućih vježbi, sličnih ovima koje su opisali indijski čarobnjaci, naš živčani sustav, izložen svim vrstama tenzija i umora, postane neka vrsta galvanskog članka, sposoban kondenzirati i snažno projicirati tu svjetlost koja opija ili uništava.
Nismo, međutim, na kraju Oupnek'hata i njegovih magijskih čuda; postoji konačni arkanum koji je tamni hijerofant povjerio svojim inicijantima kao vrhovnu tajnu; ona je zapravo sjena i obrnuta strana velike misterije Visoke magije. Velika arkana istinskih magova  je apsolutnost u moralnosti i posljedično u usmjerenju aktivnosti i u slobodi. S druge strane, ona Oupnek'hata je apsolutnost u nemoralnosti, u fatalnosti i u smrtnoj pasivnoj kontemplaciji, iskazano je kako slijedi u indijskom djelu:
„Zakonito je lagati kako bi se ostvario brak, kako bi se uzvisile vrline Brahmana ili dobre kvalitete krave. Bog se zove istina, i u njemu tama i svjetlost su jedno. Tko god je upoznat s ovom istinom nikad ne laže, jer kada poželi lagati, njegova laž postaje istina. Koji god grijeh počini, koje god zlo napravi, on nikada nije kriv; ako počini dvostruko ubojstvo roditelja; ukoliko ubije Brahmana iniciranog u misterije Veda; drugim riječima, što god napravi, njegova svjetlost neće biti smanjena, jer Bog kaže: Ja sam univerzalna duša, u meni su dobro i zlo, koji su obuzdani jedno drugim; onaj koji ovo zna ne može griješiti, jer on je univerzalan jednako kao i Ja sam.“
Takve doktrine su nekompatibilne s civilizacijom i osim toga je Indija, imobiliziravši svoju društvenu hijerarhiju, ugradila anarhiju u kaste gdje je društveni život pitanje razmjene. Sada, razmjena je nemoguća gdje sve pripada malobrojnima, a ništa ostalima. Što društvene gradacije znače u naizgled civiliziranoj državi gdje nitko ne može pasti niti se uzdići? Tu se na koncu pokazuje odgađana kazna bratoubojstva; to je ona koja uključuje njezinu cijelu rasu i osuđuje je na smrt. Doći će neka druga nacija, ponosna i egoistična, ona će žrtvovati Indiju, kako nam istočnjačke legende govore da je Kaina ubio Lamek. Neka se nevolja ipak sruči i na samog Kainovog ubojicu! kažu sveti proroci Biblije.



Éliphas Lévi - Histoire de la magie, 1856.