Između dva svjetska rata, prije Hitlerova uspona ili saznanja o tome što su Lenjin i Staljin činili u Rusiji, najpopularniji izbor najčišćeg utjelovljenja zla bio bi jedan Englez, Aleister Crowley. U žutom tisku on je bio kralj nemoralnosti i najpokvareniji čovjek na svijetu. Za pjesnika W. B. Yeatsa on je bio "jedan neopisiv degenerik", a za  romanopisca Somerseta Maughama, jedan od najupečatljivijih zlikovaca koje je ikada sreo.  

Danas jedine osobe koje će vjerojatno Crowleya smatrati inkarnacijom zla su fundamentalistički kršćani koje je on toliko prezirao. Samo oni vjeruju u đavla, za kojega se podrazumijeva da ga je Crowley služio. Za druge ljude, Crowley će vjerojatno biti ekscentrik i povremeno lakrdijaš. Volio se odijevati poput brdskog poglavara, čak i kada je bio u Londonu, i uvijek je putovao sa haljinama i regalijama poganskih svećenika.  U hotelima se upisivao pod lažnim imenima s grandioznim titulama te je izmislio pedigre tvrdeći da je bretonskog plemićkog porijekla.

U stvari, Crowley je proizašao iz duge linije croydonskih pivara. Oba njegova roditelja bili su članovi fundamentalističke protestantske sekte,  Plymouth braće po Kristu. Biblija je bila jedina knjiga koju je Crowley smio čitati kao dijete. Kada je imao 8 godina bio je poslan u stroge evangeličke  internate gdje ga je u srednjoj školi maltretirao i tukao 'seksualno nejasan sadomazohistički' ravnatelj.

S vremenom, mladi Crowley se pobunio protiv zadrtog ozračja u svojoj kući. Njegova majka ga je počela zvati "zvijer" te vjerovala kako je njezin sin u stvari "Zvijer Apokalipse, antikrist knjige Otkrivenja". Bio je to identitet koji je mladi Crowley sretno prihvatio, što je odredilo slijed događanja do kraja svoga života. On nije samo izgubio svoju kršćansku vjeru; on je promijenio stranu. Njegova prva gesta prkosa je bila masturbiranje, težak grijeh za kršćane u viktorijansko doba. On je kasnije napisao da je 'sam sebe opremio karakterističnom snagom svoje prakse' i nagradio sebe 'dijaboličnim VC'.

1895. Crowley je krenuo na fakultet Trinity, Cambridge, a godinu dana kasnije, u dobi od 21 godine, došao je do znatnog naslijeđa koje mu je ostavio otac. Privatna sredstva su mu omogućila odavanje njegovim strastima prema šahu, čitanju, putovanjima, planinarenju i seksu. Bio je biseksualan i mrzitelj žena: njegov prezir prema vlastitoj majci proširio se prema ženama u cjelini. Iako je bio sposoban za romantične veze, gledao je na seks kao na "degradaciju i prokletstvo“.

Mladi Crowley pisao je poeziju i prozu te stekao blagu reputaciju čovjeka od slova: jedan opus njegove poezije je povoljno ocijenio G. K. Chesterton u Daily Newsu. Bio je inteligentan, duhovit i dobar u komunikaciji. Ali njegov književni ugled je ubrzo zasjenio njegovo bavljenje okultnim.

Dok je bio u Stockholmu na sveučilišnim praznicima, Crowley je odlučio posvetiti svoj život snagama zla: "Snage dobra su bile one koje su me stalno ugnjetavale. Vidio sam ih kako svakodnevno uništavaju radost ljudi oko mene. Stoga, kako je moja dužnost bila istražiti duhovni svijet, moj prvi korak mora biti da uđem u osobnu komunikaciju s đavlom." U Londonu, Crowley je stupio u kontakt s najutjecajnijim okultnim  društvom koje je djelovalo u Britaniji u to vrijeme, Hermetičnim Redom Zlatne Zore, koje je, poput ostalih paramasonskih redova, tvrdilo da posjeduje tajne istine prenošene iz starog Egipta preko katara, vitezova templara i rozenkrojcera.  

Okultni redovi i tajna društva ove vrste su uživala golemu popularnost u desetljećima koja su prethodila Prvom svjetskom ratu kao reakcija na kršćansku revnost i znanstveni determinizam viktorijanske ere. Oni su također dali fantastična opravdanja za skretanje s ucrtanih staza. Formirajući vlastiti red, Crowley, koji je do sada stekao iskustvo do razine gdje je radio scenarije poganskih obreda sa svojim suradnicima, koji su bili dizajnirani za dovođenje zlih duhova u njihovu sredinu. Potpomognuti slobodnom uporabom opojnih droga, Crowleyevi liturgijski izumi uključivali su obredne seksualne činove.

'Sunday Express', koji je razotkrio Crowleyeve "razvratne orgije“ 1923. smatrao je 'činjenice neizrecivo prljavima da se objave u novinama'. U ovoj novoj Crowleyevoj biografiji, Martin Booth se ne stidi objaviti tamne detalje Crowleyeva seksualnog života, kako heteroseksualnog tako i homoseksualnog.

Crowley se upuštao u 'seksualne magijske rituale' navodno pod vodstvom  njegovih duhovnih vodiča, u zajednici koju je osnovao u Cefalu na Siciliji, u manastiru Theleme. Za jedan ritual, tajni majstori su rekli Crowleyu da pari jarca s jednom od svojih ljubavnica Leom Hirsig. Crowley je trebao razrezati jarcu grlo u trenutku orgazma, ali je životinja odbila surađivati te je bila zadavljena.

Dok ga njegova ovisnost o narkoticima nije uništila, Crowleyeva seksualna energija je bila fenomenalna. Osim njegovih ljubavnika oba spola, Crowley je spavao s arapskim mladićima u Alžiru i prostitutkama u svakom gradu kroz koji je prošao. Unatoč njegovoj ćelavosti i debljini, te zadahu koji je „vonjao tako jako na eter da ga se moglo nanjušiti i prije nego što bi ušao u prostoriju“, žene su potpadale pod njegove čari.

'One su živjele s njim, mazile ga, nudile mu se,' kaže Booth, 'rađale su mu djecu ... pomagale mu i davale mu novac', samo da bi ih kasnije napustio bez kajanja, često ostavio u bijedi u inozemstvu. Pred kraj svojega života, Crowley je ostao bez novca. Proglasio je bankrot i bio prisiljen živjeti od povremenog novinarstva i milodara svojih obožavatelja. Ostao  je ovisan o heroinu i umro je u pansionu u Hastingsu među, kako je rekao, 'najužasnijom gužvom navodnih ljudskih bića koja su ikad bila zajedno na jednom mjestu ".

Je li Crowley bio zao ili tek ekscentričan? Što mi možemo prosuditi o njemu danas? Booth je izgleda neodlučan: Magijski život je ispunjen detaljima, ali nema jasnih gledišta. Također smatra da je neka Crowleyeva poezija dostojna poštovanja, a njegova pisanja o drogama smatra proročkima.

Crowleyev "Dnevnik uživaoca droge" smatra pretečom djela kao što su "Narkoman" Williama Burrougha i "Trainspotting" Irvina Welsha, te opisuje Crowleyevu Psihologiju hašiša kao jedan poticajni dokument na tu temu do šezdesetih godina.

Crowley je bio, Booth sugerira, prorok kulture seksa i droge šezdesetih: njegovo lice se pojavljuje na naslovnici albuma Beatlesa 'Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band', a Crowleyeve suvenire su prikupljali slavni rock glazbenici.

Znatno značajniji je, po mome mišljenju, posjet američkog seksologa Alfreda Kinseya napuštenom manastiru Theleme na Siciliji 1955., priznanje, možda, Crowleyu kao ocu pretjerano slobodnog društva.

Crowley je učio da 'svaki pojedinac ima apsolutno pravo na zadovoljenje svojeg spolnog nagona kako mu je fiziološki svojstveno'. Postoji mala sumnja da je ova filozofija, lišena svojeg kabalističkog mumbo-jumba, živa i zdrava i danas.



Preuzeto s Rick Ross: A Magick Life A Biography of Aleister Crowley